Glina: kamen koji je postao maska
Pre nego što je postala maska za lice, glina je bila stena. Milionima godina kiša, voda i vulkanski pepeo menjali su kamen, sve dok nije postao prah fini od brašna. Ovo nije priča o biljci, već o zemlji – i o tome zašto svaka glina ima svoju boju i svoj karakter.

Kako kamen postaje glina
Glina nastaje trošenjem stena. Kada voda, toplota i hladnoća vekovima deluju na stene bogate mineralima poput feldspata, oni se polako hemijski menjaju. Nastaju glineni minerali: sitni, pločasti kristali, manji od dva hiljadita dela milimetra, koje golim okom ne možemo videti.
Upravo zbog tih sitnih pločica glina ima ogromnu površinu, upija vodu i nečistoće i postaje glatka i lepljiva kada se ovlaži. A pod kojim uslovima je nastala određuje kakva će glina biti.

Bela glina: kamen kineskog porcelana
Bela glina, kaolin, nastaje kada obilne kiše u toplim krajevima vekovima ispiraju granit i feldspat. Njen glavni mineral, kaolinit, hemijski je jednostavan i blag.
Ime kaolin dolazi iz Kine. Gaoling, „Visoki greben“, je brdo kod grada Đingdežena, čuvenog po porcelanu, odakle je dolazila glina za najfiniji kineski porcelan. Evropa je za tu reč saznala iz pisama francuskog misionara Fransoa Ksavijea d'Antrekola, koji je 1712. opisao kako se pravi kineski porcelan.

Bentonit: glina iz vulkanskog pepela
Bentonit ima sasvim drugačije poreklo. Nastaje od vulkanskog pepela, kada se sitne čestice vulkanskog stakla pod uticajem vode pretvore u glinu. Njegov glavni mineral, montmorilonit, ima neobičnu osobinu: kada upije vodu, bubri i povećava zapreminu i do osam puta.
Ime je dobio po Fort Bentonu u američkoj državi Montani, gde je otkriven. Velika nalazišta bentonita postoje i u Evropi, na primer na grčkom vulkanskom ostrvu Milos.
Zelena i crvena glina
Zelena glina se obično sastoji od minerala ilita i montmorilonita. Ilit je dobio ime po američkoj državi Ilinois, a nastaje trošenjem liskuna i feldspata u nešto drugačijim, baznijim uslovima. Crvena glina boju duguje prirodnim oksidima gvožđa, istim mineralima koji daju boju rđi i crvenoj zemlji. U našoj Lumen maski zelenu glinu čini upravo ilit, a crvena glina u Piling maski je vrsta kaolina.
| Glina | Karakter |
|---|---|
| Bela (kaolin) | najblaža, i za osetljiviju kožu |
| Bentonit | jako upija i bubri |
| Zelena | snažno upija višak masnoće |
| Crvena | blaga, za većinu tipova kože |

Glina i čovek
Ljudi koriste glinu za negu tela od praistorije. Stari Egipćani, Grci i Rimljani koristili su je za čišćenje kože i u kupatilima. Danas se kozmetička glina kopa iz prirodnih nalazišta, suši, prečišćava i melje u veoma fin prah.
Glina u kozmetici
Glina upija višak masnoće i nečistoće sa površine kože. Posle maske koža deluje čisto, sveže i matirano, a pore manje vidljive. U Lumen maski glinu dopunjuje aktivni ugalj, a u Piling maski crvenu glinu prate sitne čestice koštice kajsije za blag piling.
Maske od gline posebno odgovaraju masnoj, mešovitoj i nepravilnoj koži. Suva i osetljiva koža bolje podnosi blaže gline i ređu upotrebu.
Glina je kozmetički sastojak za čišćenje, a ne lek. Ne koristi se za lečenje akni ili drugih kožnih oboljenja.
Hortus Dei proizvodi sa glinom
Važno je znati
- Ne dozvolite da se maska potpuno osuši i ispuca na licu. Isperite je dok je još blago vlažna.
- Posle maske nanesite hidrolat i kremu.
Česta pitanja
Koliko često koristiti masku od gline?
Najčešće jednom do dva puta nedeljno, prema uputstvu na proizvodu.
Čime da pomešam glinu u prahu?
Lumen masku mešate sa malo vode, hidrolata ili ulja. Hidrolat ruže ili lavande čini je blažom i mirisnijom.
Zašto gline imaju različite boje?
Zbog različitih minerala. Crvenu boju, na primer, daju oksidi gvožđa.

